Upravnik zgrade stara se o tome da zajednički delovi zgrade funkcionišu, da se račun stambene zajednice vodi uredno i da odluke skupštine stanara zaista budu sprovedene. U ovom vodiču objašnjavamo ko sve može biti upravnik, šta mu je posao i kako da izaberete pravog.
Svaka stambena zajednica mora da ima nekoga ko je zastupa i obavlja svakodnevne poslove: sklapa ugovore sa dobavljačima, plaća račune iz zajedničkog novca, organizuje popravke i priprema sednice skupštine. To je upravnik. Zakon o stanovanju i održavanju zgrada predviđa da tu ulogu mogu da imaju predsednik skupštine koji tu funkciju najčešće obavlja bez naknade, profesionalni upravnik sa licencom, ili – ako zgrada ne izabere nikoga – prinudni upravnik koga postavlja nadležni organ.
Razlika je ozbiljna. Stanar-volonter radi u slobodno vreme i sam snosi odgovornost za greške, dok licencirano lice radi ovaj posao svakoga dana, vodi dokumentaciju po pravilima struke i odgovara po ugovoru.
Upravnika bira skupština stambene zajednice, odlukom koja se donosi propisanom većinom vlasnika. Sa izabranim licem se potpisuje ugovor u kome se tačno navodi šta se radi, koliko košta i kako se prestaje saradnja. Ako zgrada nije zadovoljna, skupština može da donese novu odluku i raskine ugovor u skladu sa njegovim uslovima.
Savet: pre izbora pitajte za licencu, reference i način izveštavanja. Više o razlici između običnog i licenciranog lica pročitajte na stranici profesionalni upravnik.
Zgrada bez izabranog upravnika ostaje bez nekoga ko može da potpiše ugovor sa serviserom lifta ili plati račun za zajedničku struju. Računi se gomilaju, kvarovi čekaju, a nadležni organ može da postavi prinudnog upravnika. Tada stanari ne biraju ni lice ni cenu. Zato je jednostavnije da skupština sama, na vreme, izabere upravnika koji joj odgovara.
Vlasnik stana ima pravo da zna kako se troši zajednički novac. To znači uvid u godišnji izveštaj, pravo glasa na skupštini i pravo da traži objašnjenje svake veće stavke. Sa druge strane, obaveza svakog vlasnika je da redovno uplaćuje mesečnu naknadu, jer upravnik ne može da održava zgradu bez sredstava.
Dobar odnos počiva na dve stvari: otvorenoj informaciji sa jedne strane i urednom uplatom sa druge. Kada oba uslova postoje, većina sporova se rešava pre nego što dođe do ozbiljnog nesporazuma.
U urednoj zgradi svaki stanar zna ko je upravnik i kako ga zove, hodnici su čisti, lift ima važeći servis, a račun zajednice nije u minusu. Odluke se donose na sednicama i zapisnik stiže svakome ko ga zatraži. Ništa od ovoga nije skupo, ali traži kontinuitet, a upravo kontinuitet je ono što licencirani upravnik donosi.
| Stanar – predsednik skupštine | Profesionalni upravnik | |
|---|---|---|
| Licenca | Nije potrebna | Licenca Privredne komore Srbije |
| Naknada | Najčešće bez naknade | Po ugovoru, iz sredstava zajednice |
| Raspoloživost | U slobodno vreme | Radi kao zanimanje |
| Poznavanje propisa | Zavisi od lica | Obavezna obuka i ispit |
| Odgovornost | Neformalna, često nepisana | Definisana ugovorom |
| Pogodno za | Male zgrade bez problema | Veće zgrade, lift, dugovanja, nova zajednica |
Da. Stambena zajednica mora da ima lice koje je zastupa. Ako ga skupština ne izabere, nadležni organ može da postavi prinudnog upravnika.
Stambena zajednica iz zajedničkog novca, to jest iz mesečne naknade koju uplaćuju vlasnici stanova. Visinu naknade određuje ugovor koji potvrđuje skupština.
Može, ukoliko skupština donese odluku propisanom većinom i ukoliko se poštuju uslovi raskida iz ugovora, poput otkaznog roka.
Predsednik skupštine je izabrani stanar koji obavlja funkciju bez struke i najčešće bez naknade. Upravnik je lice zaduženo za svakodnevno vođenje zgrade, a profesionalni upravnik to radi po licenci i ugovoru.
Tri upravnika sa licencom Privredne komore Srbije. Više o timu i proveri licence.
Pozovite ili pošaljite poruku. Prvi razgovor i obilazak zgrade su besplatni.
Pošaljite poruku
Informacije